Sustav nacionalnih računa (SNA 1993, ESA 1995) predstavlja međunarodno usuglašen okvir za izradu i prikaz ekonomskih podataka, a kao temeljni pokazatelj ekonomskog razvitka i rasta koristi se bruto domaći proizvod (BDP). BDP prema svojoj definiciji ne obuhvaća ukupne učinke ekonomskih transakcija na okoliš i ne mjeri blagostanje pojedinaca budući bi konstrukcija takvog pokazatelja zahtijevala rješavanje složenih metodoloških problema i uključivanje brojnih dodatnih varijabli u obračun. BDP također ne objašnjava ukupne razlike u zadovoljstvu građana i njihovu percepciju o kvaliteti života i blagostanju. U ekonomskoj literaturi kao jedan od najambicioznijih prijedloga za izračun indikatora koji bi bio primarno vezan uz mjerenje blagostanja najčešće se spominje rad Daly i Cobb (1989). Oni su pored BDP-a osmislili konstrukciju indeksa ekonomskog blagostanja (ISEW), koji bi osim konvencionalnih pokazatelja vezanih uz nacionalne račune obuhvaćao i određeni skup indikatora vezanih uz stanje okoliša i raspodjelu dohotka. U ovom radu je primijenjena metodologija izračuna indeksa ekonomskog blagostanja za hrvatsko gospodarstvo u razdoblju 2000.-2010. Indeks izrađen prema toj metodologiji u analiziranom razdoblju nije zabilježio značajne razlike u trendovima u usporedbi s kretanjem BDP-a. Do 2003. godine indeks ekonomskog blagostanja pokazivao je niži rast od rasta BDP-a i osobne potrošnje. U razdoblju 2003.-2006. indeks ekonomskog blagostanja pokazivao je višu razinu od BDP-a, dok se tijekom 2007.-2008. oba indikatora kreću usklađeno. U recesijskom razdoblju, za razliku od BDP-a indeks ekonomskog blagostanja nije pokazao značajno smanjivanje budući je pad monetarnih transakcija bio djelomice kompenziran kretanjem nemonetarnih aktivnosti koje pozitivno doprinose blagostanju kućanstava.