U radu se analizira učinak obrazovne reforme implementirane u Hrvatskoj 1975./76. i 1977./78. godine na obrazovne ishode i ishode tržišta rada. Reforma je srednjoškolsko obrazovanje podijelila u dvije faze, što je rezultiralo kasnijim odvajanjem u strukovna odjeljenja te proširenjem općeg kurikuluma za učenike koji pohađaju strukovno obrazovanje. Koristeći pravila o dobi kretanja u osnovnu školu, vrijeme implementacije reforme te Anketu o radnoj snazi 2000.–2012., pomoću regresije diskontinuiteta ispitujemo efekte reforme na obrazovne ishode i ishode na tržištu rada. Rezultati ukazuju kako je reforma, u prosjeku, smanjila vjerojatnost da osoba ima završeno visoko obrazovanje, što objašnjavamo dodavanjem para-profesionalnog konteksta na nekoć opće srednjoškolske programe (gimnazije). Također, primjećujemo heterogenost učinaka prema spolu. Dok je vjerojatnost završavanja srednje škole za muškarce smanjena, što objašnjavamo visokom stopom nezavršavanja prve faze, za žene ne pronalazimo nikakve negativne učinke, samo povećanje vjerojatnosti nastavka obrazovanja nakon srednje škole. Ovu heterogenost s obzirom na spol objašnjavamo drugačijom selekcijom u obrazovanje za dječake i djevojčice. Reforma nije pozitivno utjecala na perspektivu pojedinca na tržištu rada pa zaključujemo da su razlike u ishodima na tržištu rada uvjetovane neopazivim karakteristikama koje utječu na odabir vrste obrazovanja.