Cilj je ovoga rada izraditi tromjesečni model inflacije u Hrvatskoj. U tu će se svrhu koristiti pristup ekonometrijskom modeliranju “od općeg k specifičnom”. Prednost se tog pristupa nalazi u činjenici da su njegovi rezultati istodobno utemeljeni na odgovarajućim teorijskim modelima inflacije i konzistentni sa statističkim karakteristikama korištenih vremenskih nizova. U radu se slijedi postupak koji se sastoji od dva koraka. U prvom se koraku provodi dugoročna sektorska analiza inflacijskih izvorišta, iz koje proizlaze dugoročne determinante inflacije: agregatna marža, višak ponude novca te jaz BDP-a i nominalni efektivni tečaj kune. U drugom se koraku ocjenjuje ravnotežni model korekcije odstupanja za inflaciju u kojem se, između ostalog, koriste i dugoročna rješenja izvedena u prvom koraku. Dobiveni model inflacije sugerira da su agregatna marža i višak ponude novca vrlo važni za objašnjavanje kratkoročnog ponašanja inflacije. Isto tako, jaz BDP-a, nominalni efektivni tečaj, uvozne cijene, kamatna stopa na depozite i monetarni agregat M1 također imaju kratkoročni utjecaj na inflaciju. Usporedbom se ocjena pojedinih članova modela dolazi do zaključka da je inflacija osjetljivija na kretanja na strani sektora ponude i tečaja nego na kretanja u monetarnom sektoru.