Ovim su istraživanjem pripremljene projekcije, procjene i ocjene stanja i budućnosti mirovinskog sustava u Hrvatskoj, a posebna je pozornost posvećena razmatranju primjerenosti mirovina. Iako razumijevanje „primjerenosti mirovina“ nije jednoznačno i za različite ljude ima različito značenje, ovo ga istraživanje, kao i većina analitičkih radova, određuje u relativnom smislu, u odnosu na plaće. Zato se kao glavni pokazatelj primjerenosti promatrao početni omjer (stopa) zamjene mirovina, odnosno omjer prve mirovine i posljednje plaće. U okviru istraživanja posebno su pripremljene projekcije budućeg kretanja omjera zamjene. Projektna studija ukazuje na moguće osjetno smanjivanje omjera zamjene mirovina u sljedećih 40 godina. Početni omjer zamjene za osobu s prosječnom plaćom koja odlazi u mirovinu sa 65 godina starosti uz 40 godina radnog staža 2010. godine iznosio je oko 54 posto. Ako se ništa ne promijeni, postojeći parametri mirovinskog sustava ukazuju na to da će za osobu istih karakteristika početni omjer zamjene u 2050. godini iznositi samo 37 posto, što bi tada bio najniži omjer u zemljama Europske unije. Projekcije, nadalje, ukazuju na to da će mirovine koje se isplaćuju temeljem osiguranja u oba mirovinska stupa biti osjetno niže od mirovina koje se isplaćuju na osnovi sudjelovanja samo u prvom stupu. U pogledu fiskalne ravnoteže javnog mirovinskog sustava, dugoročne projekcije pokazuju da će doći do postupnog smanjivanja deficita koji bi oko 2050. godine trebao u potpunosti nestati, odnosno sve isplate mirovina iz javnog sustava u potpunosti bi bile pokrivene prihodima od doprinosa. To će se poboljšanje prvenstveno postići uštedama na strani rashoda, odnosno smanjivanjem relativne visine mirovina u odnosu na prosječnu plaću. Predlaže se poduzimanje deset reformskih aktivnosti u cilju osiguranja primjerenih mirovina: 1. uravnotežiti mirovine koje se isplaćuju iz mješovitog sustava (prvi i drugi stup) s mirovinama koje se isplaćuju samo iz prvog stupa, ponajprije proširenjem dodatka na sve korisnike mirovina i promjenom formule osnovne mirovine, dok se dopuštanje povratka u prvi stup u trenutku umirovljenja ne smatra prikladnom opcijom, 2. osnažiti vezu između uplaćenih doprinosa i primljenih mirovina, 3. uvesti pravila za automatsku korekciju parametara javnog mirovinskog sustava u skladu s očekivanim trajanjem života i gospodarskim okolnostima, 4. razmotriti socijalno prihvatljiv i fiskalno održiv sustav valorizacije i indeksacije mirovina; 5. uvesti temeljni mirovinski stup (nulti stup) za siromašne umirovljenike i starije osobe koje ne primaju mirovinu, 6. unaprijediti kontrolu rizika prinosa u drugom stupu, 7. povećati transparentnost mirovinskog sustava, 8. reformske aktivnosti temeljiti na rezultatima znanstvenih i stručnih istraživanja, 9. poticati rad i zapošljavanje u okviru svih mjera i politika, 10. ojačati svijest o individualnoj odgovornosti za primanja u starosti, promicanjem financijske i mirovinske pismenosti. U okviru projekta pripremljena je procjena učinaka izabranih reformskih mjera na visinu budućih mirovina i fiskalnih troškova, koja pokazuje kako do viših mirovina uz umjerene fiskalne troškove može doći samo ako i društvo i građeni podijele teret odgovornosti za primanja u starosti.